Džemat Mainz

IGBD - Islamische Gemeinschaft der Bosniaken in Deutschland – Gemeinde Mainz

IZBNJ - Islamska zajednica Bоšnjaka u Njemačkoj – Džemat Mainz

Hadžera – majka Ismailova

Zvala se Hadžer a kažu i Adžer.[1] Ne znamo mnogo o toj majci plemenitog roda prije nego je postala služavka jedne od najuglednijih i najljepših žena svoga zemana Sare, supruge poslanika Ibrahima, alejhis-selam, osim što znamo da je kao i Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, sluškinja Marija bila Koptkinja. Neki vjeruju da je bila poznata princeza Egipta (Misra), rođena sestra Snosarta, tadašnjeg ktalja Egipta. A onda je Haksos ovladao Egiptom, porobio narod, preuzeo kraljevo prijestolje te pobijo muškarce a žene ostavio kao roblje.
I nju je krasila ljepota te su je doveli pred tim kraljem tiraninom da bi joj on na čast udario. Od djetinjstva je pratila čednost i božansko čuvanje te joj taj tiranin ništa nije mogao napakostiti. Kada god bi pružio ruku da je obeščasti njegova bi se unutrina potresla i on bi ustuknuo pred njom. Shvatio je da je neka Snaga štiti.
Taj je isti silnik pokušao da tako obeščasti i Saru, Ibrahimovu suprugu, ali bi mu se kod svakog pokušaja ruka ukočila. Prepao se te ju je oslobodio i tada je Hadžeru darovao njoj, da joj bude služavka. Darovao je da bude znak i podsjećanje na nemoć svakog silnika koji je sebi toliku moć umislio i Allaha za božanstvo odbacio i nered na Zemlji širio. Tako je Allah čuvao nju i dao joj najbolji dom da u njemu uči pokornost Rabbu, širinu vjere, hrabrost, pronicljivost, čuvanje emaneta, čuvanje čednosti, odgoj djeteta…
Kratko su živjeli u Egiptu a onda su odselili u Palestinu.

Allah je nju i Saru sastavio pod krovom jednog od najodabranijih poslanika koji je tada Hadžeru pozvao u islam (Ibrahimovu vjeru) i ona je to prihvatila. Živjele su u velikoj ljubavi i poštovanju. Onda ju je Allah obradovao novim muštulukom; Sara je, obzirom da je bila nerotkinja, predložila Hadžeru da i ona bude Ibrahimova žena. Nastavili su živjeti u blagostanju a onda je Hadžera zanijela, noseći poslanika koji će biti otac Arapa. Ljubomora Sare neće ostati neprimjećena pa će je Ibrahim, alejhis-selam, nakon što je rodila, odvesti i ostaviti „u zemlji u kojoj se ništa ne sije.“[2] Da sama, sa sinom koji je bio dojenče, u toj osami živi i podnosi najveća iskušenja koja u takvom okruženju mogu snaći jednu mladu majku koja je tu sa svojim sinom dojenčetom ostala, sa malo datula i malo vode. Tada je, nakon što ga je upitala: ‘Je li ti Allah to naredio?” – i on to potvrdio – rekla: ‘Allah nas neće napustiti!’
Koliko se samo tu, u njenom srcu i njenom biću, skrivalo vjere i snage. I sve je prebrodila; i strahove i nemaištinu i samoću i majčinsku tugu.

Dok je u toj brizi za sinom jurila između dva brežuljka, Safe i Merve, Allah je dao da tu poteče Zemzem voda a njen hod između ta dva brežuljka ostaće kao vječiti obred svim vjernicima koji pohode Sveti hram kojeg će baš tu, kraj Zemzem vode, sagraditi njen muž i njen sin; Ibrahim i Ismail, alejhimes-selam. U tom svom bolu i svojoj brizi trčala je između ta dva brežuljka sedam puta. Naš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Takav je sa’j koji ljudi obavljaju izmedu Safe i Merve.”[3] Tada joj se i melek, koji je svojim krilima otkopao Zemzem, obratio riječima: “Ne strahuj za odbačenost jer, uistinu, je ovo (ovdje) Allahova kuća koju će sagraditi ovaj dječak sa svojim ocem…!”
Od tada pa do danas – i do Sudnjeg dana – vjernici žude za tim prostorom čije je temelje življenja udarila ta majka plemenitog roda.

Kažu da je Ibrahim, alejhis-selam, tada kada su dobili Ismaila, imao osamdeset i šest godina a tri godine nakon Ismaila njena sudruga Sara rodila je Ishaka, koji će isto tako biti Vjerovjesnik. Zanimljiv spoj dvije vjernice sa sličnim iskušenjima koje će pod jednim vjerovjesnikom roditi, svaka, po jednog vjerovjesnika.

I ona je nastavila tu živjeti. Sin je rastao i bio joj potpora. A onda je tuda naišla jedna karavana, pleme Džurhum, koje je u potrazi za vodom, uz svu pristojnost velikih ljudi, nju pitalo:
“Dozvoljavaš li nam da se nastanimo kod tebe”?
“Svakako” – rekla je. Pokazujući tim svu dobrote svoje plemenite duše.
A onda je u svoj svojoj pronicljivosti, poput pravog državnika i vođe, dodala:
“No, vi nemate pravo na ovu vodu (hoće reci bunar) kod nas”.
Što su oni i prihvatili.
Bio je to bukvalno klasični ugovor o korištenje tog blaga, Zemzem vode, a ispred svoga roda i svog muža i sina, to je potpisala Hadžera, prava kraljica tadašnje Mekke.
Koristiti vodu mogu ali vlasništvo nad tim blagom ostaje njeno i njena potomstva.
Toliko je mudrosti i pouke u tom njenom ugovoru da bi svi naši vođe mogli naučiti kako se čuva nacionalnio blago, opšte dobro, društvena imovina…
I još uvijek Zemzem voda je pod garantom tog ugovora kog je ta plemenita i pronicljiva majka sklopila jer je znala kako se čuva blago i prirodni resursi svoje djece i svoga roda.
Dolaze razne delegacije ljudi i piju Zemzem sa njenim potomcima, ali Zemzem je i dalje u posjedu njene djece.

A onda je njen sin Ismail, zajedno sa svojim ocem, a njenim mužem, Ibrahimom sagradio Kabu.

I njih su dvojica, dok su temelja Hrama udarali, molili: “Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš! Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim, i porod naš neka bude odan Tebi, i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i samilostan si!…”[4] Sagradili su tu Kuću prema kojoj se sve do Sudnjeg dana usmjeravaju pravovjerni kada namaz obavljaju. Neprestano se oko nje, iz pokornosti prema Allahu, kruži (tavafi) i „srca nekih ljudi čeznu za njima.“[5]

Kako je samo prelijep ambijent kada roditelj i dijete zajedno rade hajrate i u tom zajedno Allahu dovu upućuju!

Potom se potomstvo nastavljalo, širilo i ponosilo plemenitim rodom. Njen sin je postao otac svih Arapa među kojima će prednjačiti Adnanova loza iz koje će poteći posljednji Allahov Poslanik i Vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, koji je najodabranije Allahovo stvorenje i koji će se tim rodom ponositi.
Govorio je da je on rezultat Ibrahimove dove koju je učio sa sinom Ismailom dok je gradio Kabu: „Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!“[6] Rekao je, sallallahu alejhi ve selleme:
“Ja sam dova Ibrahimova a zadnji koji je obveselio mojim dolaskom je Isaa sin Merjemin.”[7]

I molio je svoj ummet da čuva njegov rod koji je ujedno i njegova tazbina jer je majka njegova sina Ibrahima Marija bila, kao i ta plemenita majka Hadžera, iz Egipta.

Jednom je on, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Vi ćete osvojiti zemlju (Egipat) u kojoj se koristi mjera kirat, pa vam oporučujem da prema njima dobro postupate, njima pripada zaštiti i rodbinska veza“ – ili je rakao „zaštita i tazbinstvo – Pa kada vidite da se dvojica ljudi svađaju oko toga gdje će postaviti ciglu, napusti je.“[8] Prenosioc ove predaje od Ebu Zerra, radijallahu anhu, dalje kazuje:
„Pa sam vidio Abdur-Rahmana ibn Šurahbila ibn Hasene i njegovog brata Rebiu kako se svađaju o mjestu jedne cigle, pa sam napustio tu zemlju (Egipat).

I tako je danas; njeni potomci i sljedbenici njihove vjere širom ove zemljine kugle se već stoljećima svađaju oko „mjesta cigle“ i ne mareći više za temelje građevine koja je i njoj i njenim potomcima bila izvor snage, ponosa i uspjeha.

A o njoj; njenoj snažnoj vjeri, njenom ubjeđenju, njenoj hrabrosti, njenoj pronicljivosti, njenoj ljubavi prema rodu i porodici, njenoj čednosti… gotovo da ništa ne znaju.

Navodi se da je umrla u devedestoj godini svoga života a njen sin Ismail, alejhis-selam, je pokopao kraj časnog Hrama kojeg je i sam gradio.

Allah je Džennetom obradovao!

Pripremio. Halil Makić

[1] Buhari 2635 i 5084.
[2] Ibrahim 37.
[3] Buhari 3364.
[4] El-Bekara 127 i 128.
[5] Ibrahim 37.
[6] El-Bekara 129.
[7] Ovu predaju prenosi Ubade ibn Samit, radijallahu anhu, i hadis je sahih a bilježi ga Ibn Asakir. Pogledati „Sahih el-Džamiu es-sagir ve zijadetuhu“ od šejha Albanija, hadis br. 1463.
[8] Hadis bilježi imam Muslim (6493 i 6494) od Ebu Zerra, radijallahu anhu.

Preuzeto sa: www.imam.ba

Društvo



Uz nas na facebooku
Kontakt

IGBD - Islamische Gemeinschaft der Bosniaken in Deutschland - Gemeinde Mainz
IZBNJ - Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj – džemat Mainz

Curiestraße 15a
55129 Mainz

Telefon/Fax: 06131-625846
dzemat-mainz@web.de