Džemat Mainz

IGBD - Islamische Gemeinschaft der Bosniaken in Deutschland – Gemeinde Mainz

IZBNJ - Islamska zajednica Bоšnjaka u Njemačkoj – Džemat Mainz

Bože, očisti me od grijeha hladnom vodom, snijegom i ledom! (Komentar jedne dove)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim!

El-hamdu lillahi Rabbil-alemin. Ves-salatu wes-selamu ala ešrefil-enbija'i vel-murselin, Muhammed ibn Abdillah al-Kurešijj al-emin! Ve emma ba'd:

Voda je blagodat Uzvišenog Allaha od koje je stvorio ljude: “On od vode stvara ljude i čini da su rod po krvi i po tazbini. Gospodar tvoj je kadar sve.“ (Al-Furqan: 53)
I ne samo ljude, Uzvišeni je od vode stvorio i sve živo:

“Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?” (Al-Anbiya’: 30). 

I učinio ju je nama pitkom, nama čistom i čistećom. To je blagodat koja je nezamjenjiva i čijoj se vrijednosti malo razmišlja. Uzvišeni Allah nas podsjeća na pa kaže:

“Reci: ‘Šta mislite, ako vam vode presuše – ko će vam tekuće vodu dati?” (Al-Mulk: 30).
“Ili da mu voda u ponor ode pa da je ne mogneš pronaći nikada”. (Al-Kahf: 41).

U ovom test nakana je samo da podsjetimo na jednu zanimljivu opasku u vezi sa poznatom dovom Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, koju je on praktikovao da uči na početku namaza.
To je dova koju prenose mnogi ashabi a koju bilježe najpoznatiji hadiski autoriteti i velikani kao što su Buhari, Muslim, Ebu Davud, An-Nesa’ijj, Ahmed i drugi – Allah svima njima bio zadovoljan - bilježe od Ebu Hurejre, radijalllahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, na početku namaza učio:

“Allahumme ba’id bejni ve bejne hatajaje kema ba’adte bejnel-mešriki vel-magribi. Allahumme nekkini min hatajaje kema junekkas-sevbul-ebjedu mined-denes. Allahummagsilni min hatajaje bil-mai ves-seldži vel-beredi”.
(Allahu moj, odmakni me od grijeha na razdaljinu kolika je od Istoka do Zapada. Moj Allahu, sačuvaj me od grijeha kao što se čuva bijela odjeća od prljavštine. Gospodaru moj očisti me od grijeha hladnom vodom, snijegom i ledom.).

Poseban osvrt biće na ovaj zadnji dio dove gdje Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, moli Uzvišenog Allaha da ga očisti (okupa) od grijeha hladnom vodom, snijegom i ledom (gradom).
Čišćenje hladnom vodom, snijegom i ledom...
Zašto nije spomenuo toplu vodu? Zar ona nije djelotvornija od hladne kad je u pitanju čišćenje?! 

Čistoća, duhovna i tjelesna, je uvjet uspjeha na oba svijeta. Uzvišeni Allah je odredio da Njemu može doći samo čisto srce. Ono srce koje On, Uzvišen neka je, želi čistim i čijom je hranom učinio Njegov govor.

Taj Njegov govor (Kur’an) je srž života i čistoće našeg srca. Časni ashab Usman, radijalllahu anhu, je rekao:„Da su nam srca čista, nikada se ne bi zasitila Allahova govora.“
Da! Čistim srcima to je svjetlost, to je život i to je užitak.

A uspjeva onaj kome Allah srce očisti, a propada onaj ko tu čast ne bude imao.
I čistoća je uvjet ulaska u Džennet. Vjernicima će biti rečeno:

“Mir vama, od grijeha ste čisti, zato uđite u nj (tj. Džennet), u njemu ćete vječno boraviti.” (Az-Zumer: 73)
Znači, u Džennet ne može ući prljavština, prljavi ili oni koji kod sebe imaju nešto prljavštine. Zato, onaj ko se očisti na dunjaluku i sretne Allaha čist od njegovih nečistoća uči će u Džennet bez ikakve zapreke. A onaj ko se ne očisti na dunjaluku naći će se pred dvije mogućnosti. Ako mu ta nečistoća bude suštinska (kufr/nevjerovanje) on nikada u Džennet neće ući.

A ako mu ta nečistoća bude stečena a umro je ipak sa imanom on će ući u Džennet al’ tek nakon što se u vatri očisti od te prljavštine. Zatim će izići iz toga čist i tek onda ući u Džennet.

Tako da će i pripadnici imana kada budu prelazili sirat (ćupriju) biti zadržani na kantaru između Dženneta i Džehennema. Tu će biti očišćeni od ostataka nečistoće koji su bili razlogom da još ne mogu ući u Džennet. No, oni nisu ni Dzehennem bili zasluzili te će tu imati to čišćenje nakon kojeg idu Džennetu u kji ne ulazi niko do čisti.
Tako je Uzvišeni Allah učinio pristup Njemu ovisnim o čistoći. S toga, klanjač ne može pristupiti namazu do dok ne bude potpuno čist. Takođe, i ulazak u Džennet je uvjetovan čistoćom i dobrotom.

Ovdje se susrećemo sa dvije čistoće: čistoća tijela i čistoća srca.
Zbog toga je onome koji je uzeo abdest propisano da nakon toga prouči:

“Allahummedž’alnii minet-tevvabine vedž’alnii minel-mutetahhirin”, (tj. Bože učini me od onih koji se mnogo kaju i od onih koji se mnogo čiste”).2
Znači, čistoća srca postiže se tevbom a čistoća tijela vodom. I tek kad se kod osobe sastave ove dvije čistoće ona postaje podesna za stajanje pred Allahom, ulazak kod Njega i razgovor sa Njim.

U hadisu kog biljezi imam Muslim od Ebu Malika Harisa ibn Asima Al-Eš’arijja, radijallahu anhu, se prenosi da je Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Čistoća (tuhur) je pola imana, a (riječi) ‘el-hamdu lillah’ ispunjavaju vagu. A (riječi) ‘subhanallahi wel-hamdulillahi’ ispunjavaju ono što je između nebesa i Zemlje. Salat (namaz) je nur, sadaka je jasan dokaz a sabur je sjaj. Kur’an je dokaz za tebe ili protiv tebe. A svi ljudi porane te prodaju svoju dušu te je izbave (spase) ili je upropaste.“

Komentarišući ovaj hadis imam Ibn Redžeb Al-Hanbeli kaže:

„A ispravno je i ono na ćemu su većina učenjaka da se čistoćom (tuhur) ovdje misli na čišćenje vodom od prljavštine...”

Znači, to formalno čišćenje je pola imana.

Mi se čistimo abdestom i to od male nečisti kako bismo mogli stajati pred Uzvišenim Allahom. I abdest je nešto što je osobenost mu’mina.

Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: “A abdest ne čuva niko do samo vjernik.”3

A u hadisu Ukbe ibn Amira, radijallahu anhu, stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Nema tog muslimana koji propisno uzme abdest a zatim ustane i klanja dva rek’ata pristupajuci im svojim licem i svojim srcem a da mu neće biti zagarantovan Džennet”.

(Muslim).

Ukbe, radijallahu anhu, takođe prenosi od Umera, radijallahu anhu, koji kaže da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Nema toga od vas koji propisno uzme abdest a zatim kaze:

‘Ešedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu’, a da mu se neće otvoriti svih osam džennetskih vrata da uđe na koja god želi”. (Muslim)

No, ako smo u stanju dženabeta ili žene nakon hajda ili nifasa, onda se uvjetuje kupanje.

Znači, mi se čistimo i velikim formalnim čišćenjem koje je nužno i uvjet je da bi smo mogli izvršavati ibadete.

Zanimljivo je da Uzvišeni Allah ovo kupanje ne samo što ga je strogo naredio već ga je učinio od emaneta kakvim nije učinio nijednu drugu stvar.

Bilježi Ukajli od Ebu Derda’a, radijallahu anhu, koji kaže da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem,  rekao:

“Ko bude pet stvari izvršavao sa imanom ući će u Džennet. 
- Ko bude čuvao ovih pet namaza s njihovim abdestom, njihovim sedždama, njihovim ruku’ima i njihovim vremenskim terminima. 
- Ko bude drage volje davao zekat iz svog imetka”.
Pa je ovdje zastao i rekao: “Tako mi Allaha ovo ne radi niko do mu’min.
- Ko bude postio ramazan. 
- Ko bude obavio hadždž onda kada bude bio u mogućnosti,
- I ko bude izvršio emanet”.
Rekoše: ‘O Edu Derda, a šta je to izvršavanje emaneta?’
On reče: ‘To je kupanje od dženabeta, jer Uzviseni Allah nije čovjeku od Njegove vjere povjerio ništa do to’.4

Kao što se da primjetiti u ovom hadisu Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je učinio abdest dijelom namaza a Ebu Derda’, radijallahu anhu, je kupanju od dženabeta davao veliki značaj.

A kod Ibn Madzeh od Ebu Ejjuba, radijallahu anhu, stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Pet namaza, džuma do džume i izvršavanje emaneta su kefaret (otkup od grijeha) za ono što je između njih”.
Bi rečeno: ‚A šta je to izvršavanje emaneta?’
On odgovori: “To je kupanje od dženabeta jer ispod svake dlake je dženabet”.5
Znači, nema stajanja pred uzvišenim Gospodarom osim samo čistima.
Pa hvala Uzvišenom Allahu koji nas je naputio na ovo jer da Njegove upute nije bilo mi upućeni ne bismo bili.

Čistimo se i tjelesno i duhovno i samo tako postiže se potpuna čistoća jer je to povezano i neodvojivo.
A vanjska nečistoća, odnosno čistoća, utiče na unutarnje stanje čovjeka. Jer, kako kaze Ibn Kajjim Al-Dževzijje:

“Nedžaset (prljavština) može biti pojavna/osjetilna a može biti unutarnja (spiritualna) te nadvladava dušu i srce toliko da onaj koji ima čisto i živo srce osjeća iz tog srca i te duše smrad koji uznemirava isto kao što osjeća smrad strvine. 

A to se često manifestuje na njegovom znoju tako da se može naći njegov znoj kako zaudara (smrdi). Jer smrad duše i srca je povezan sa unutrinom tijela mnogo više nego je povezan sa njegovom vanjštinom. A znoj se izliva iz unutrine.

I zbog toga – kaže on – čestiti čovjek je lijepog zadaha znoja (mirise). A Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je bio od svih ljudi najljepšeg znoja.

Ummu Sulejma, radijallahu anha, je kupila (sabirala) Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, znoj pa ju je on, sallallahu alejhi ve sellem, pitao o tome a ona je rekla: “On je najljepši mogući miris”. (Muslim i Ahmed).

Slično tome je i sa odjećom koja je prljava i nečista...

Nama je poznato da je časni Resul, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio sljedbenicima ovog ummeta da oblaće na sebi kože od leoparda/tigrova i zvijeri .
To zato što srce poprima svojstva onoga što čovjek na sebi oblaći, čime se hrani ili gdje živi. Jer vanjština se izlijeva u unutrinu i neminovno iziskuje sličnost.
Kao i što je zabranio muškarcima ovog ummeta da oblaće svilu i nose zlato kako ne bi dobli formu koja je osobenost žena ili kako ne bi poprimili svojstva oholih i umišljenih.
Mi uvijek molimo Uzvišenog da nam očisti dušu i srce i molimo Ga da nam sačuva razum, jezik i sve organe od onog što može naškoditi srcu.
A sad da se vratim na prethodno spomenutu dovu koju je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, učio u namazu.

Kaže Ibn Kajjim Al-Dževzijje, rahimehullah: Pitao sam šejhul-islama (Al-Alamer Ibn Tejmijje al-Harany, rahimehullah) o značenju dove “...Allahummagsilni min hatajaje bil-mai ves-seldži vel-beredi. (Gospodaru moj očisti me od grijeha hladnom vodom, snijegom i ledom“).
Kako to da se grijesi čiste ovim, u hadisu, pomenutim stvarima? I šta je korist i smisao specifikacije time? A zna se da je topla voda djelotvornija za čišćenje?

Rekao je:
“Grijesi neminovno iziskuju srcu toplinu, prljavštinu i slabost. Srce omlitavi i u njemu se raspale vatra strasti i njegova prljavština. A odista su grijesi i pogreške spram srca poput drveća koje opskrbljuje vatru i raspaljuje je.
Zato, kad god se umnože grijesi rasplamse se vatra srca i njegova slabost. A voda pere nečistoću i gasi vatru. Pa ako bude hladna donijeće tijelu čvrstinu i snagu. I još ako sa njom bude snijeg i led to će biti djelotvornije i jaće pri hlađenju, čvrstini tijela i njegovoj žestini. I to je djelotvornije za odstranjivanje tragova grijeha”.

Ovo je značenje njegovih riječi a tu je potrebno malo više pojasnjenja: Znaj da se ovdje radi o četiri stvari: dvije su osjetilne a dvije su apstraktne. Nečistoća i voda kojom se ona uklanja su te dvije osjetilne stvari dok su tragovi grijeha koji nestaju tevbom i istigfarom dvije apstraktne stvari. A čistoća i ispravnost srca neće biti potpuna osim sa obje ove stvari. I zato ih Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, obje spominje u dovi nakon abdesta.”

Pa neka je hvala Allahu, Gospodaru našem koji nam je poslao Resula, sallallahu alejhi ve sellem, da bude milost svjetovima. 

Vel-hamdulillahi Rabbil-alemin

1 Ovdje sam se poslužio djelom imama Ibnul-Kajjima, rahimehullah, „Šejtanove zamke“ koje je glavna okosnica ovog teksta.

2 Imam Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Nesa’ijj, Ibn Madžeh i Ahmed bilježe od Omera ibnul-Hattaba, radijallahu anhu, da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema nijednog od vas koji lijepo i propisno uzme abdest a potom, kada završi sa abdestom, rekne: `Ešhedu en la ilahe illallah vahdehu la šerike lehu ve Muhammeden abduhu ve resuluhu` a da mu neće biti otvorene svih osam džennetskih kapija da uđe na koju god hoće.” Ova dova koja je navedena u tekstu spomenuta je samo u verziji, odmah nakon šehadeta, imama Tirmizije. Imam Ibn Hadžer smatra da taj dodatak nije vjerodostojan a šejh Albani je taj Tirmizijev hadis ocijenio sahihom.

3 Hadis je – prema ocjeni šejha Albanija - sahih a bilježe ga imam Ahmed, Ibn Madžeh, Hakim, Taberani i Bejheki od Sevbana, Ibn Amra i Seleme ibnul-Ekve`a, radijallahu anhum.

4 Pogledati u „Sunen“ imama Ebu Davuda, hadis br. 429. Šejh Albani ga je ocijenio dobrim (hasen).

5 Pogledati „Sunen“ Ibn Madžeh, hadis br. 598. Šejh Albani ga je ocijenio salbim (daif)..

Pripremio: Halil Makić

Islamske teme



Kontakt

IGBD - Islamische Gemeinschaft der Bosniaken in Deutschland - Gemeinde Mainz
IZBNJ - Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj – džemat Mainz

Curiestraße 15a
55129 Mainz

Telefon/Fax: 06131-625846
dzemat-mainz@web.de