Džemat Mainz

IGBD - Islamische Gemeinschaft der Bosniaken in Deutschland – Gemeinde Mainz

IZBNJ - Islamska zajednica Bоšnjaka u Njemačkoj – Džemat Mainz

Moral (el-huluk) – 2. dio

Sva vjera je moral (ahlak)

Vjera, sva je moral (ahlak), te onaj ko ti poveća moral povećao ti je vjeru. Tako je i sa tesavvufom. El-Ketani je rekao: `Tesavvuf, to je ahlak, te ko ti poveća ahlak povećao ti je tesavvuf.` A rečeno je i: `zaista je lijep ahlak; pružanje velikodušnosti, sustezanje od uznemiravanja i podnošenje uznemiravanja.` A rečeno je i: `lijep ahlak je pružanje lijepog i suzdržanost od ružnog.` I rečeno je: `to je očuvanost od poroka i okićenost vrlinama.`

Lijep ahlak se bazira na četiri  stuba i nemoguće je pojmiti njegovo opstojanje osim na njima: sabur, čednost, hrabrost i pravednost.

– Sabur ga navodi na podnošenje i obuzdavanje srdžbe, sustezanje od uznemiravanja, blagost, umjerenost, ljubaznost, nesmetenost i staloženost.

– Čednost ga navodi na klonjenje od poroka i ružnoća, bilo u riječi bilo u djelu.

Navodi ga na stid a stid je srž (glava) dobra i spriječava ga od razvrata, škrtosti, laži, ogovaranja i nemimeta (prenošenja tuđih riječi).

– Hrabrost ga navodi na ponos duše, rasplamsavanju uzvišenih svojstava ahlaka i karaktera te na požrtvovanost i velikodušnost koja je zapravo hradbrost duše i njena snaga na odbacivanju voljenog i rastavljanje od njeg.

A navodi ga i na obuzdavanje bijesa i na blagost.

Jer čovjek sa snagom svoje duše i njenom hrabrošću uzima za njen povodac i njenim jularom odvraća je od smutnje i ugnjetavanja, kao što je rekao, sallallahu alejhi ve sellem: Nije snažan onaj koji se dobro hrve već je snažan onaj koji vlada sobom prilikom srdžbe.”

I to je bit hrabrosti a ona je sposobnost kojom rob ovladava na premoći svoga protivnika.

– Pravednost ga navodi na skladnost u njegovom ahlaku i njegovu ulogu posrednosti između pretjerivanja i zanemarivanja. Navodi ga na ahlak kao što je darežljivost i velikodušnost koja je središnja tačka između prezrenosti i proždrljivosti.

Navodi ga na ahlak kao što je hrabrost koja je središnja tačka između kukavičluka i neobuzdanosti.

Navodi ga na ahlak kao što je blagost koja je središnja tačka između srdžbe i prezrenosti i posrtaja duše.

Te, izvor svakog lijepog ahlaka su ove četiri stvari.

Osnove hrđavog ahlaka

A osnova svakog lošeg ahlaka i njegove gradnje su četiri stuba: neznanje (el-džehl), zulum, strast i srdžba.

Džehl mu lijepo prikazuje u formi ružnog a ružno u formi lijepog, potpunost manjkavošću a manjkavost potpunošću.

Zulum ga navodi na postavljanje stvari tamo gdje joj nije  mjesto te se srdi ondje gdje se treba zadovoljnim biti a zadovoljan je tamo gdje je mjesto srdžbi i grubost pokazuje na mjestu umjerenosti.

Škrtari na mjestu darežljivosti a darežljiv je na mjestu škrtosti. Suzdržava se tamo gdje se treba odvažiti a odvažava se tamo gdje se treba suzdržati. Blag je tamo gdje treba biti žestok a žestok je tamo gdje treba biti blag. Skroman je na mjestu ponosa a oholi se tamo gdje treba skroman biti.

Strast ga navodi na pohlepu, gramzivost, škrtost, bestidnost, proždrljivost, požudu, prezrenost i sve vidove prostakluka.

Srdžba ga navodi na oholost, mržnju, zavist, neprijateljstvo i blesavost.

Između svaka dva od ovih svojstava (ahlaka) nastaje ružan ahlak a osnova ovih četiri su dva temelja: pretjerivanje duše u slabosti i njeno pretjerivanje u snazi.

Iz njena pretjerivanja u slabosti rađa se prezrenost, škrtost, niskost, opakost, poniženje, požuda, gramzivost, gluposti i mahane.

Iz njena pretjerivanja u snazi rađa se zulum, srdžba, oštrina, razvratnost i besmislenost.

Spojem bilo kojeg od ovih svojstava sa drugim rađaju se mnoga djeca grijeha.

Jer duša nekada okuplja i snagu i slabost te njen posjednik biva najosoriji čovjek kada je u mogućnosti a najprezreniji kada je poražen.

On je zulumčar, surov i tlačitelj ali kada bude poražen on postaje prezreniji od ženska; kukavica pred jakim, hrabar pred slabim.

Tako ružan ahlak rađa jedno drugo isto kao što i lijep ahlak rađa jedno drugo.

Ahlak, to je put umjerenosti

A svako pohvalno svojstvo (ahlak) okruženo je s dva pokuđena svojstva. Ono se nalazi  između njih dva a njegova dva kraja su dva pokuđena svojstva; kao što je darežljivost koju okružuju dva svojstva; škrtost i rasipništvo i kao što je skromnost koju okružuju dva svojstva; prezrenost i oholost (nadmenost). Jer duša kada god skrene s umjerenosti neminovno zastrani u jedno od dva pokuđena svojstva.

Pa kada skrene od ahlaka skromnosti zastrani ili u oholost i nadmenost ili u prezrenost, prostakluk i bijednost.

Kada skrene od ahlaka stida zastrani ili u grubost i smionost ili u nemoć, klonulost i prezrenost tako  da se njegov neprijatelj osmjeli prema njemu a, istovremeno, mimoiđu ga i mnoge korisne stvari. On tada tvrdi da ga na to navodi stid a nije tako, već ga na to navodi prezrenost, nemoć i smrt duše.

Takođe, kada skrene od ahlaka pohvalnog sabura zastrani ili u uzrujanost, požudu, zabrinutost i omrzlost ili u osorost, mrtvilo srca i kamenost temperamanta, kao što je neko rekao:

Plačeš za nama a mi ni za kim ne plačemo

osorijih smo unutrina nego kamile.

Kada skrene od ahlaka blagosti zastrani ili i besmislemnost, luksuz, oštrinu i lakomislenost ili u prezrenost, prostakluk i bijedu. A kako je samo velika razlika između onog čija je blagost blagost  prezrenosti, prostakluka, bijede i nemoći i onog čija je blagost blagost moći, ponosa i čast; kao što je rečeno:

Svaka blagost kojoj se pristupi iz nemoći

je dokaz kojim se zaklanja prezrenjak.

Kada skrene od ahlaka umjerenosti i ljubaznosti zastrani ili u brzopletost, nepromišljenosti i nasilje ili u zapuštanje i zanemarivanje. A umjerenost i ljubaznost su između toga dvoga.

Kada skrene od ahlaka ponosa (snage) kog je Allah darovao vjernicima zastrani ili u oholost ili prezrenost. A pohvalni ponos je između toga dvoga.

Kada skrene od ahlaka hrabrosti zastrani ili u neobuzdanost i pokuđenu smionost ili u kukavičluk i pokuđenu nazadnost.

Kada skrene od ahlaka nadmetanja za uzvišene stepene i blagostanje zastrani ili u zavist ili u prezrenost, nemoć, poniženje i zadovoljstvo s bijednim.

Kada skrene od zadovoljstva umjerenim zastrani ili i požudu i zlobu ili u jad, prezrenost i niskost.

Kada skrene od ahlaka milosti zastrani uli i kamenost ili u slabost srca i kukavičluk duše; kao što je onaj koji ne smije zaklati ovcu, izvršiti kaznu i preodgojiti dijete a tvrdi da ga na to navodi milost.

A najmilostiviji stvoreni (Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) je svojom rukom zaklao na jednom mjestu šezdeset i tri kamile, odsjecao ruke i muškarcima i ženama, odrubljivao glave, sprovodio šeriatske kazne i kamenovao kamenjem toliko da bi kamenovani umro. A bio je, uopšteno, namilostivije i najosjećajnije Allahovo stvorenje.

Isto tako, vedrina lica i pohvalna nasmijanost; to je sredina između namrgođenosti, stmurenosti, okretanja lica i ponižavanja ljudi i između opuštenosti sa svakim tako da nestane strahopoštovanje, ode dostojanstvo te naginje izbjegavanju isto kao i što prvo zastranjivanje donosi divljinu, mržnju i odbojnost u srcima stvorenja.

Vlasnik pravog ahlaka je onaj prema kome se osjeća strahopoštovanje, voljen je, ponosan je i žudi se za susret sa njim.

A u opisu našeg Poslanika došlo je: `Ko ga vidi, intuitivno, osjeti strahopoštovanje prema njemu a onaj ko se druži sa njim zavoli ga.`

A Allah najbolje zna.

Islamske teme



Kontakt

IGBD - Islamische Gemeinschaft der Bosniaken in Deutschland - Gemeinde Mainz
IZBNJ - Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj – džemat Mainz

Curiestraße 15a
55129 Mainz

Telefon/Fax: 06131-625846
dzemat-mainz@web.de