Džemat Mainz

IGBD - Islamische Gemeinschaft der Bosniaken in Deutschland – Gemeinde Mainz

IZBNJ - Islamska zajednica Bоšnjaka u Njemačkoj – Džemat Mainz

Moral (el-huluk) – 3. dio

Veoma korisno poglavlje na putu sticanja uzvišenog ahlaka

Ovo je veoma korisno poglavlje koje onom ko traga za uzvišenosti donosi veliku korist; povede ga blizini i usmjeri ga da se kreće s njegovim ahlakom kog nije moguće iskorijeniti. Jer najteže za čovječiju prirodu je promjena ahlaka na kojem su duše skovane. Vlasnici teških treninga i napornih zalaganja radili su na ovome ali većina njih nije uspjela promijeniti ga već se duša pozabavila tim treninzima te nije pokazala svoju moć. Ali kada dođe taj ahlak i pokaže se polome se i rasprše vojske treninga i on ovlada kraljevstvom te naravi.
Ovim poglavljem i sa tim ahlakom putnik stiže i nema potrebe za njenim liječenjem niti uklanjanjem i njegov put je jači, uzvišeniji i brži od puta onog koji ga nastoji ukloniti.

Prije svega ovoga predočićemo jedan primjer koji je u skladu sa onim što želimo ovdje.
Rijeka teče svojim padinama i svojim obroncima i mogla bi završiti poplavljivanjem zemlje, objekata i kuća. Njihovi vlasnici znaju da ona neće stati sve dok ne poruši njihove kuće, upropasti njihove zemlje i njihov imetak.

Tu se dijele na tri skupine.

– Jedna skupina svoju snagu i snagu svojih djela usmjerava ka njenom zatvaranju, zadržavanju i blokiranju. No, ova skupina nije uradila nešto veliko jer rijeka može nabujati a onda navaliti na branu čime će njeno uništavanje i rušenje biti još veće.
– Druga skupina je primjetila ovu situacija i shvatila da to ništa ne koristi te je rekla:
nema spasa od njene opasnosti osim da se sasječe na njenom izvoru. Željela ju je presjeći u njenom korijenu ali je to njima bilo veoma teško jer priroda rijeke je sasvim odlučno odbila taj njihov plan. I oni stalno presjecaju izvor i kada god ga zatvore na jednom mjestu on bukne na drugom. Tako su se ovi pozabavili tom rijekom a zapostavili poljoprivredu, izgradnju i zasađivanje drveća.
– Treća skupina je došla sa stavom oprečnim ovim dvjema skupinama i shvatila je da su te dvije skupine upropastile mnoge dobrote. Ova je skupina pristupila preusmjeravanju rijeke od njena toka koji je završavao na objekte te ju je usmjerila mjestima gdje imaju koristi od nje i bez štete. Usmjerili su je zemlji koja je podesna za bilje te su je zalijevali. Zemlja je rađala travu, bilje i raznovrsne plodove.
Ova treća skupina je bila najispravnijeg stava spram ove rijeke.

Srdžba i strast

Sada kad je ovaj primjer postao jasan vidimo da mudrost Uzvišenog Allaha iziskuje da je čovjeka i sve životinje stvorio na prirodi koja se bazira na dvije snage: srdžbena i strastvena (a to je volja). Ove dvije snage nose ahlak osobe i njena svojstva i one su utvrđene u prirodi svakog živog bića.

Snagom strasti i volje on sebi priskrbljuje koristi a snagom srdžbe otklanja štete od njih.
Pa kada upotrijebi strast u potrazi za onim čega je potreban od toga se rađa požuda.
Kada upotrijebi srdžbu za otklanjanje štetočina od sebe od toga se rađa snaga i ljubomora. Ako je nemoćan pred tim što šteti to mu donese snagu mržnje.
A ako ga to još onemogući da stigne do onog što mu je potrebno i primjeti kako je neko drugi tim istim već ovladao to će mu donijeti zavist.
Pa ako kasnije ovlada time žestina njegove strasti i njegove volje donose mu ahlak škrtosti i gramzivosti.
A ako se pojača njegova požuda i njegova strast za nečim a što ne može steći osim snagom srdžbe on će je upotrijebiti za to i to će mu donijeti neprijateljstvo, tiraniju i zulum. A od toga se rađa oholosthvalisavost i nadmenost.

To je ahlak koji proizilazi između dvije snage; strasti i srdžbe kao i spajanjem jedne s drugom. Kad je ovo postalo jasno, pa rijeka je primjer ove dvije snage i ona se izlijeva na potok (dijagram) prirode (naravi) a njen tok je prema kućama srca, njegovim građevinama i njegovim skladištima gdje ih, neminovno, ruši i upropaštava.
Zulumčarske i džahilske duše puste je i nju i njen tok te poruši kuće imana, istrgne njegove tragove, poruši njegove građevine i na njegovom mjestu izraste svako pokvareno drvo kao što je gorka divlja tikvica, žabokrečina, trnje i Zekkum. A to je ono što će na Kijametskom danu (Danu povratka) jesti džehennemlije.

A što se tiče čistih i vrlih duša one su vidjele čemu sve vodi slučaj ove rijeke te su se podvojili na tri skupine.
– Vlasnici odgoja, treninga, borbi i osama htjeli su je sasjeći na njenom izvoru ali im ona to nije dopustila. To je mudrost Allaha Uzvišenog i ono na čem je usmjerena ljutska priroda i što narav ne odbija. Tako je nastala žestoka borba, vatra se rasplamsala i uspostavljen je neprestani rat promjenjive sreće. Znači, ovi su uložili svoje snage za borbu duše na uklanjanju tih svojstava.

– Druga skupina ju je zanemarila i svoje su duše zaposlili djelima a nisu odgovorili zahtjevima tih svojstava, uz njihovo ostavljanje njih da idu svojim tokom s tim da nisu dozvolili njihovoj rijeci da uništi njihove građevine već su se pozabavili utvrđivanjem istih, učvršćivanjem njihovih temelja i stubova. Vidjeli su da ta rijeka, neminovno, stiže do njih ali kad stigne stići će do građevine koja je
stabilna i ne može je porušiti već će skrenuti desno i lijevo. Ovi su usmjerili snagu svoje odlučnosti i svoje volje na izgradnji i utvrđivanju građevine a oni prvi su je, iz straha od rušenje građevine, usmjerili na presjecanju pokvarene materije u njenom korijenu.

Jednog dana sam pitao šejhul-islama Ibn Tejmiju, rahimehullah, o ovoj problematici, presejcanju štetočina i zauzetošću čišćenjem i krčenjem puta.
Rekao mi je nešto u značenju:
“Duša (nefs) je poput septičke jame, kad god je isprazniš ona se pojavi i izađe. Ali, ako si u mogućnosti da postaviš nešto iznad nje kako bi je prešao i prošao dalje učini to. A ne bavi se njenim ispražnjavanjem jer nikada nećeš doći do njena dna. Kad god izbaciš nešto od toga pojavi se drugo.”
Rekoh: pitao sam o ovoj problematici jednog šejha pa mi je rekao:
“Primjer pokvarenosti duše je primjer zmija i škorpija koji se nalaze na putu prolaznika. Ako se posveti traganju za njima na tom putu i zaposli se njihovim ubijanjem zastaće i nikada neće moći putovati. Zato, neka ti preokupacija bude putovanje, izbjegavanje istih i neosvrtanje na njih. A ako ti se nešto od toga izloži što ti onemogućuje putovanje ubij ga i nastavi tvoj put.”
Šejhul-islamu se veoma dopalo ovo te je pohvalio onog ko je ovo rekao.

– Kada je ovo postalo jasno pa ova treća skupina je vidjela da ta svojstva nisu uzaludno a niti iz zabave stvorena. Ona su poput vode kojom se zalijeva cvijeće, trnje, plodovi i drveće. Ona su sanduci i školjke draguljima koje obavijaju. A ono čega se boje ovi je isti razlog uspjeha i trijumfa.
Vidjeli su da je oholost rijeka kojom se zalijeva uzvišenost, ponos, gordost, zulum i neprijateljstvo. Njime se zalijeva i uzvišenost težnje, ponos, revnost, prkošenje Allahovim neprijateljima, njihovo poražavanje i nadjačavanje njih.
I ovo je biser u svojoj školjki te su njegov tok usmjerili na ovu sadnicu, izvadili su ovaj biser iz njegove školjke i ostavili ga u svojim dušama u njegovom originalnom stanju. Ali su ga upotrijebili na način gdje je njegova upotreba najkorisnija.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je vidio Ebu Dudžane kako gordo korača između dva tabora pa je rekao: “Ovo je hodanje koje Allah mrzi osim u ovakvoj situaciji.”

Pogledaj kako je ostavio tok ovog svojstva i ovog ahlaka da teče svojim najljepšim mjestima.
A u drugom hadisu – milsim da je u “Musnedu” – stoji: “Ima oholosti (gordosti) koju Allah voli a ima je i koju Allah mrzi. Oholost koju Allah voli je oholjenje čovjeka u ratu i kod dijeljenja sadake.”

Pogledaj kako je pokuđeno svojstvo postalo ubudijet (robovanje Allahu) i kako je onaj što kida postao onaj koji spaja. Pa kako je samo daleko, daleko vlasnik vježbi i onaj koji radi na vježbama, zalaganjima i osamama. Jer to ga samo uvlači u štetočine, sumnje i zablude.

Čišćenje duša prepušteno je poslanicima i Allah ih je, zaista, poslao radi ovog čišćenja, prepustio ga je njima i učinio ga da bude na njihovim rukama kao poziv, učenje, proglas i uputa a ne moral niti nadahnuće.
Oni su poslani radi liječenja duša naroda. Uzvišeni Allah je rekao:
On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.
I rekao je Uzvišeni:
Mi smo vam jednog od vas kao poslanika poslali, da vam riječi Naše kazuje i da vas očisti i da vas Knjizi i mudrosti pouči i da vas ono što niste znali nauči.”
Te je čišćenje duša teže i žešće od liječenja tijela.
Pa ko čisti dušu vježbom, borbom i povučenošću (osamom) s kojom nisu došli poslanici on je poput bolesnika koji liječi sebe svojim mišljenjem, a gdje je njegovo mišljenje spram znanja ljekara?!
Zato, poslanici su ljekari srca i nema puta ka njihovom čišćenju i njihovoj ispravnosti osim njihovim putem i na njihovim rukama, potpunim slijeđenjem njih i predanošću njima.
A Allah je istinski pomagač.

Ako kažeš: je li moguće da se ahlak stekne ili je to nešto izvan sticanja?
Kažem: moguće je da se stekne navikavanjem i naporom tako da mu on postane narav i odlika. Jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao Ešedždžu Abdul-Kajsu: “Ti imaš dva svojstva koja voli Allah: blagost i smirenost.”
Reče: “Jesu li to dva svojstva (ahlak) koja sam stekao ili me je Allaha učinio prirodno sklonim njima?”
Reče: “Allah te je učinio prirodno sklonim njima.
Reče Ešedždž: “Hvala Allahu koji me je učinio prirodno sklonim dvama svojstvima koje vole Allah i Njegov Poslanik.”
Ovo ukazuje da ima ahlaka koji je priroda (narav) i sklonost a ima ga i koji se stiče. A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u dovi na početku namaza učio:
Bože moj, uputi me na najljepši ahlak jer na najljepši ahlak ne upućuje niko do Ti.
I odstrani od mene ružan ahlak jer ružan ahlak od mene ne može odstraniti niko do samo Ti.”
Te je spomenuo i zaradu i odredbu (el-kader).
A Allah najbolje zna.

Iz knjige “Medaridžu el-salikin” (Stepeni duhovnog uzdizanja) 2/289-300 od imam Ibn Kajjima el-Dževzijje, rahimehullah.

Preveo i priredio: Halil ef. Makić

Islamske teme



Kontakt

IGBD - Islamische Gemeinschaft der Bosniaken in Deutschland - Gemeinde Mainz
IZBNJ - Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj – džemat Mainz

Curiestraße 15a
55129 Mainz

Telefon/Fax: 06131-625846
dzemat-mainz@web.de