Uzvišeni Allah kaže: “U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla...” (Al-Baqara 185)
U komentaru ovog ajeta imam Ibn Kesir navodi predaje u kojima se spominje da su i sve prijašnje Allahove objave spuštene u ramazanu. Tako je imam Ahmed ibn Hanbel, rahimehullah, zabilježio od Vasila ibn Eska'a da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:“Suhufi (spisi Ibrahimovi) objavljeni su prve noći mjeseca ramazana, Tevrat je objavljen šeste noći mjeseca ramazana, Indžil trinaeste noći mjeseca ramazana, a Allah je objavio Kur'an dvadeset četvrte noći mjeseca ramazana."
Međutim, i suhufi, i Tevrat, i Zebur, i Indžil objavljeni su vjerovjesnicima odjednom, dok je Kur'an odjednom objavljen do Kuće uzvišenosti na Dunjalučkom nebu, što se desilo u Noći sudbine (Lejletul-kadr) mjeseca ramazana, kao što Uzvišeni kaže: "Mi smo ga objavili u Noći blagoslovljenoj" (44:3), i kaže:"Mi smo ga objavili u Noći sudbine."
Nakon toga, Kur'an je objavljen Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u posebnim dijelovima, prema slijedu događaja. U jednom predanju Ikrime od Ibn-Abbasa navodi se:
“Kur'an je objavljen na ovosvjetsko nebo odjednom, u Noći sudbine mjeseca ramazana. Allah je govorio Svom Vjerovjesniku što je htio tako da idolopoklonici nisu mogli navesti nijedan primjer na koji im Allah nije odgovorio.”
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, takođe, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Kada nastupi ramazan, otvore se džennetska, zatvore džehennemska vrata a šejtani se povežu!“ (Buhari i Muslim)
Osvrčući se na ovaj hadis imam Ahmed Velijullah ibn Abdur-Rahima el-Dehlevi, rahimehullah, kaže: “Znaj da se ova vrijednost tiče samo džemata muslimana dok nevjernici u ramazanu još više srljaju u smetenosti i u većoj su zabludi u odnosu na muslimane nego u drugim mjesecima. To zbog njihova ustrajavanja na skrnavljenju Allahovih svetinja.
Dok muslimani kada poste i klanjaju a njihovi najodabraniji plivaju talasima nura (svjetlosti) , njihov poziv zahvati sve one iza njih, njihove zrake se preslikaju na one ispod njih i njihovi berićeti zahvate sve njihove skupine i svako od njih se približi (Allahu) shodno svojoj spremnosti za spas i udaljenosti od stvari koje upropaštavaju.
Istina je, njima se zaista otvore vrata Dženneta a zatvore vrata Džehennema jer je njihov (tj. Dženneta i Džehennema) osnov milost i prokletstvo i jer saglasnost stanovnika zemlje na nekom svojstvu priskrbljuje im ono što mu je prikladno od Allahove darežljivosti, kao što smo to naveli u poglavlju o namazu za kišu i hadždžu.
I istina je da se šejtani povežu (spram muslimana) i da se meleki razlegnu oko njih. Jer šejtan ne može da djeluje osim na one čija je duša podesna za njegovo djelovanje.
A njena podesnost njemu (tj. šejtanu) biva zbog prekomjernosti životinjskog nagona, a on je već pokoren.
A i melek se ne približava osim onima koji su se pripremili za njeg. A njihova spremnost je onda kada ovlada melekanski nagon (nefs) a on je već ovladao.”
